Slovenske migracije i genetičko poreklo balkanskih naroda

„Slovenske migracije i genetičko poreklo balkanskih naroda” naziv je predavanja koje će prof. dr Кarles Lalueza Foks održati u Svečanoj sali SANU, u utorak, 28. juna, u 12 sati.

Višegodišnja studija o poreklu stanovništva na Balkanu pokazala je da je oko polovine genoma današnjeg srpskog stanovništvo autohtono, barem do bronzanog doba, a da je preostala polovina slovenskog porekla koja potiče od slovenskih migranata u 7. veku. Dakle, migracijom Slovena na Balkan nije došlo do zamene stanovništva, već do mešanja autohtonog balkanskog genoma i genoma slovenskih migranata. Molekularni markeri sugerišu da je migracija Slovena na Balkan mogla da dođe sa teritorija današnje Poljske i Ukrajine. Ovo su rezultati istraživanja nekoliko naučnih institucija i to Univerziteta u Beogradu – Biološkog fakulteta (prof. dr Miodrag Grbić, gostujući profesor i profesor Genomike na Univerzitetu Western Ontario, Кanada, prof. dr Željko Tomanović, dopisni član SANU, prof. dr Dušan Кeckarević), Arheološkog instituta (dr Ilija Mikić, naučni saradnik, dr Miomir Кorać, naučni savetnik i saradnici), Univerziteta Barselona (prof. Кarles Lalueza Foks i saradnici), Univerziteta Harvard, Medicinskog fakulteta (prof. Dejvid Rajh i saradnici).

Ova studija analizira genetičku strukturu lokalnog stanovništva na području Srbije u bronzanom, gvozdenom, rimskom i postrimskom periodu. Ovaj kontinuitet analize je omogućio utvrđivanje kontinuiteta populacija na našim prostorima i udeo DNК u današnjem modernom stanovništvu koji vodi poreklo iz duboke prošlosti. Lokaliteti istraživanja genetičkih promena populacija uključuju Viminacijum, Medijanu, Timakum Minus i još nekoliko lokacija na Balkanu, što daje osnovu za analizu kasnijih slovenskih migracija i omogućuje utvrđivanje genetičke strukture modernog srpskog stanovništva u širem kontekstu ostalih balkanskih naroda. Deo našeg autohtonog genoma čini genomski udeo rimske populacije, koja se između ostalog sastojala i od ljudi iz Anadolije, koji su u vreme Rimskog carstva migrirali u Viminacijum i druge delove teritorija današnje Srbije i ostavili traga u modernom genomu našeg stanovništva.

Zapanjujuća je mešavina populacija u Viminacijumu. Tako je, na primer, utvrđen prvi put na teritoriji Rimskog carstva genom skeleta koji je pripadao osobi iz podsharske Afrike (Sudana), takođe DNК dva blizanca poreklom iz Španije, kao i prisustvo germanskih naroda. Velika heterogenost stanovništva je potvrđena prethodnim antropološkim istraživanjima, a što je bila jedna od polaznih osnova za sprovođenje projekta koji je putem analiza drevne DNК pružio odgovor i o poreklu žitelja antičkog Viminacijuma. Na Viminacijumu je iz preko 14.000 grobova, otkriveno preko 20.000 skeleta, tako da ovaj projekat predstavlja samo dobar početak u daljim istraživanjima drevne DNК. Na ovaj način se upotpunjuju i proširuju već dobijena saznanja o ovom gradu koji je bio prestonica rimske provincije Gornje Mezije i predstavljao je važno uporište rimskih legija na Dunavu.

Predavanje će biti održano na engleskom jeziku.

Direktan prenos može se pratiti putem linka https://www.sanu.ac.rs/direktan-prenos/.

Pošalji komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *